Tišina
Udahni. Izdahni. Tu si. Sve je ok. Ne žuri. Danas ne žuri.
Što ti govori tvoj unutarnji glas? Onaj što šuška između tvog udaha i neizgovorenih riječi.
Ne moraš ići daleko da bi pronašao mir, ponekad moraš zastati i pustiti da se svijet na trenutak utiša i da čuješ sebe jer taj glas je najtiši, ali i najvažniji.
Tišina nije prazna jer u njoj si ti. Ona je prostor u kojemu se tvoj glas javlja i dobiva smisao. Ponekad u obliku nemira, ponekad u obliku mira, ali uvijek iskreno. Ponekad nas podsjeća na ono što jesmo, što znamo i što smo negdje usput zaboravili.
Tišina je mjesto gdje zakoni logike prestaju vrijediti, a granice su rastezljive. Nema pravila, samo osluškuješ ritam iznutra. Plešeš svoj ples onako kako ti odgovora.
Dok tako letiš u tihom prostoru sve ti je dopušteno. Smiješ preispitivati, plakati, pitati, zahtijevati, ludjeti, voljeti u tišini. U toj tišini se ne moraš truditi da zaslužiš, ne moraš udovoljavati da vrijediš više, ne moraš biti jak dok se iznutra raspadaš.
Ta i dalje malo cjenjena tišina je mjesto prisutnosti i mjesto gdje slijeće tvoj glas. I dok mu posvećuješ dovoljno pažnje , sletiti ćeš na mjesto gdje trebaš kad-tad.
L.M.